Na hrvatskoj obali Jadrana, grad Zadar, vraćen nakon razdoblja talijanske uprave između I. i II. svjetskog rata matici domovini, doživljava spontan i uglavnom slabo organiziran prostorni razvoj. Pregled etapa razvoja i demografske promjene iza II. svjetskog rala do 1991. godine, prvi su dio sveobuhvatnog proučavanja urbanog razvoja ovog grada koje je započeo autor. Na geografski značajnom i vitalnom dijelu hrvatske države s važnom funkcijom povezivanja Južne s ostalim dijelovima Hrvatske, Zadar je nakon brisanja talijanske granice oko grada doživio najprije usporen a zatim nagao prostorni demografski razvoj. On se ublažava tek u posljednjem desetljeću, premda ostaje najizrazitiji među većim gradovima Hrvatske. Analiza pojedinih demografskih pokazatelja po dijelovima grada i prigradskih zona ukazuje na naglašene razlike, brojne probleme i posljedice. One najčešće proizlaze iz neujednačenog i nedovoljno planiranog prostornog i demografskog razvoja pojedinih dijelova urbanog organizmu, te nekvalitetne provedbe prostorno-planskih dokumenata.
U sklopu sveobuhvatnog proučavanja urbano-geografskog razvoja Zadra autor u ovom radu obrađuje glavne sustojnice njegova prometnog sustava. Analizira se naročito unutargradski promet, te značenje prometne funkcije Zadra u regiji i Hrvatskoj. Posebno se razrađuju elementi prometnog sustava grada: ulice i prometnice, te gradske autobusne linije. Istaknuto je značenje tranzitne i regionalne prometne funkcije Zadra, s karakterističnim pokazateljima broja putnika i količina tereta u pomorskom, željezničkom, autobusnom i zračnom prometu. Važnost i razvoj zadarske luke osobito su naglašeni, kao i potrebe budučeg učinkovitog razvoja svih prometnih funkcija u skladu s potrebama grada, regije i Hrvatske.
Članak razmatra osnove suvremene znanstvene spoznaje o hrvatskim otocima. Autor obrađuje najhitnije pokazatelje geografskog i geopolitičkog prostora ovih otoka i značajke današnjeg vrednovanja otočnog položaja. Istaknuti su glavna obilježja prometnog sustava, odnos matične zemlje i otočke samouprave, kulturne i lingvističke specifičnosti, značenje teritorijalnog mora i morskih granica, opskrbe i dotacija, te odnos prema zaštiti okoliša i objekata prirode. Posebno je istaknuto geopolitičko značenje ovih otoka za Hrvatsku.
Suvremeni županijski ustroj Republike Hrvatske kao i strateško autocestovno povezivanje hrvatskih regija, posebice srednjeg i južnog dijela jadranskog priobalja kroz lički prostor, određuju nove funkcionalne poveznice središnjeg dijela Jadranske Hrvatske. Nasuprot recidivima nekadašnjih podjela i razgraničenja hrvatskoga prostora od Osmanskog Carstva, Habsburške Monarhije i Mletačke Republike, kraj 20. i početak 21. stoljeća označili su obnovljene procese prometnog, gospodarskog i funkcionalnog povezivanja suvremenoga ličkog i sjevernodalmatinskog prostora, slične nekadašnjim procesima u antici i u razdobljima afirmacije prvotne hrvatske državne jezgre. Izgradnja autoceste unutar Jadransko jonskog koridora, usmjerenost na najbliže priobalno pročelje sa zračnom i pomorskim lukama, povezivanje turističkih kompleksa na potezu Novalja / Karlobag – Nin – Zadar – Biograd – Vodice – Šibenik – Primošten – Rogoznica s plitvičkim turističkim kompleksom, veći broj nacionalnih parkova i parkova prirode, potiču kroz neposredne i lako uočljive društvenogeografske procese novo, pojačano povezivanje. Tome pridonosi i razmjerno jednostavno i spontano prožimanje u sferi trgovine, prometa, bankarstva, uprave, školstva, sudstva, sigurnosti itd., što omogućuje, unatoč pojedinim, politički usmjeravanim ili naslijeđenim rješenjima te lokalnim prijeporima uvjetovanim razlikama i preklapanjima interesnih grupa, svrsishodno i učinkovito suvremeno životno povezivanje u gravitacijski jedinstveni i funkcionalan regionalni kompleks. Značenje postojećih i afirmiranih gravitacijskih središta, među kojima se Zadar kao staro razvojno žarište i čvorište na jadranskom hrvatskom pročelju ističe, od prvorazrednog je značenja, posebice u razdoblju demografske recesije ne samo manjih i ruralnih, nego i većih gradskih središta i ovoga regionalnog kompleksa, ali i čitave Hrvatske. Znanstveno i multidisciplinarno prepoznavanje suvremenih procesa razvitka i prostornih odrednica kod odabira suvremenoga regionalnog ustroja Republike Hrvatske povezano je i sa suvremenim upravnoteritorijalnim, dakle naslijeđenim i tradicionalnim županijskim ustrojem. Jednako je poželjno uskladiti ih i s NUTS regionalizacijom (posebice NUTS-3 razine) Europske unije, što je zahtjevan, ali i neodgodiv zadatak radi ravnomjerne raspodjele egzistencijalnih dobara i uravnoteženog, decentraliziranog i što kvalitetnijeg razvitka ličkog i sjevernodalmatinskog prostora, kao i Hrvatske u cjelini, u budućnosti. ; The modern county system in the Republic of Croatia, and the strategic motorway network linking the Croatian regions, particularly the central and southern parts of the Adriatic coast via the Lika area, have defined new functional links in the central part of Adriatic Croatia. In contrast to reversions to previous divisions and demarcations in the Croatian area made by the Ottoman Empire, Habsburg Monarchy and Venetian Republic, the late 20th and early 21st centuries have seen renewed processes in the transport, economic and functional connectivity of modern Lika and North Dalmatia, which are similar to those in Antiquity and periods when the original nucleus of the Croatian state was affirmed. The construction of the motorway within the Adriatic-Ionian corridor, the focus on the nearest coastal frontage with an airport and sea ports, linking tourist complexes in the chain Novalja / Karlobag – Nin – Zadar – Biograd – Vodice – Šibenik – Primošten – Rogoznica with the Plitvice Lakes tourist complex, and a greater number of national and nature parks, have encouraged new, improved connectivity through direct, easily perceptible sociogeographic processes. This has been helped by relatively simple, spontaneous permeation in trade, transport, banking, administration, education, the judiciary, security, etc., which in spite of individual, political or inherited solutions and local issues prompted by groups with different or overlapping interests, has facilitated appropriate, effective, modern-day and essential integration towards a gravitationally unique, functional regional complex. The significance of existing, established centres of gravity, among which Zadar is prominent as an old developmental hub and node on the Croatian Adriatic coastal front, is of prime importance, particularly in a period of demographic recession, not only for small, rural centres, but also larger urban ones, this regional complex, and Croatia as a whole. Scientific, multidisciplinary recognition of modern processes in development, and spatial determinants in selecting a modern regional system in the Republic of Croatia, are also linked to the modern administrative-territorial, i.e. inherited, traditional county system. It is equally desirable to align these with EU NUTS regionalisation (particularly the NUTS-3 level), which is a challenging, but undeferrable task, for the purpose of the equitable distribution of basic goods, and balanced, decentralised, high quality development in Lika and North Dalmatia and Croatia as a whole in the future.
U ovom članku autorovo polazište je što kvalitetniji i funkcionalniji teritorijalni ustroj Hrvatske, posebice njezina primorskog prostora. Jadranska Hrvatska, uz Istočnu (Panonsku) i Sjeverozapadnu Hrvatsku, jedna je od triju definiranih (budućih) euroregija NUTS II u Hrvatskoj. U današnjem teritorijalnom obuhvatu predložena je od Republike Hrvatske i 2007. godine prihvaćena od Eurostata. Obuhvaća sve primorske županije (7) Hrvatske, ukupne površine 26,7 tisuća km2 i 1,4 milijuna stanovnika (2011.). Rad razmatra moguću diferencijaciju ovoga strateškog litoralnog prostora Jadrana na tri funkcionalne (gravitacijske) regije trećeg reda (NUTS III), u skladu s kriterijima Vlade Republike Hrvatske za učinkovitu decentralizaciju i novu regionalizaciju Hrvatske. Naime, pojedine priobalne županije ne zadovoljavaju europski demografski kriterij za statističku NUTS III regiju (150 000 – 800 000 stanovnika), premda u cijelosti hrvatske županije prosječno zadovoljavaju taj kriterij. Stoga, primjenom demografskih, geografskih, gospodarskih, administrativnih i drugih kriterija, autor naglašava potrebu određivanja demografski u najvećoj mjeri usklađenih triju nodalno-funkcionalnih, odnosno gravitacijskih regija sa središtima u Rijeci, Zadru i Splitu. Tako bi u Jadranskoj Hrvatskoj riječka regija potencijalno obuhvatila Istru, Kvarner, i goranski prostor s 505 000 stanovnika (2011.), zadarska bi obuhvatila Sjevernu Dalmaciju i Liku s 330 000 stanovnika, a splitska bi obuhvatila Srednju Dalmaciju i Dubrovnik (Južna Dalmacija) s 578 000 stanovnika. Prostor Like se funkcionalno i gospodarski optimalno usmjerava na Zadar, s obzirom na nove procese povezivanja autocestom i brz noviji razvoj Zadra. ; In this work, the author's starting point is a maximum quality and functional territorial organisation of Croatia, especially its littoral area. Adriatic Croatia, as well as Eastern (Pannonian) and Northwestern Croatia, is one of the three defined (future) Euroregions NUTS II in Croatia. It was suggested in its current territorial coverage by the Republic of Croatia, and accepted by Eurostat in 2007. It includes all littoral counties (7) of Croatia, covering 24.7 thousand km2 with 1.4 million inhabitants (2011). The paper discusses a possible differentiation of this strategic littoral Adriatic area on three functional (gravitational) regions of the third level (NUTS III) according to the criteria of the Croatian Government on efficient decentralisation and new regionalisation of Croatia. Namely, some littoral counties do not meet the European demographic criterion for statistical NUTS III region (150-800 thousand inhabitants) although, in general, Croatian counties meet this criterion. That is why the author, applying demographic, geographic, economic, administrative and other criteria, stresses the need for defining the demographically maximally coordinated three nodal-functional, i.e., gravitational regions with their centres in Rijeka, Zadar and Split. So, the Rijeka region would potentially cover Istria, Kvarner and Gorski Kotar areas with 505,000 inhabitants (2011), Zadar region would cover North Dalmatian and Lika areas with 330,000 inhabitants, and Split region would include Middle Dalmatian and Dubrovnik (South Dalmatian) areas with 578,000 inhabitants. The area of Lika is functionally and economically most optimally oriented towards Zadar, with regard to new processes of highway linking and the recent fast development of Zadar.
Tradicije razvoja suvremene geografske misli i znanosti u Hrvatskoj osim za središnji Odsjek za geografijui Zavode na PMF-u u Zagrebu, vezane su posebno i za visokoškolske ustanove i druge ustanove u Zagrebu i drugim gradovima zemlje. Razmjerno značajan broj hrvatskih geografa djelovao je u novije vrijeme i stalno je aktivan na geografskim i drugim katedrama u Zagrebu i u drugim dijelovima zemlje. U radu se posebna pažnja posvećuje razvoju geografskog studija u Zadru, te oblicima studiranja na bivšim pedagoškim akademijama, višim i visokim pedagoškim školama, kao i na pedagoškim, pomorskim, ekonomskim, turističkim i hotelijerskim, političkim, agronomskim, vojnim, kartografskim i drugim visokim učilištima. ; Besides the central Department of Geography and the Institutes of the University of Zagreb's Faculty of Science, the tradition of development of modern geographic thought and science in Croatia is also associated with other higher-education institutions in the country. A significant number of Croatian geographers have been affiliated with science departments (geographic or other)in Zagreb, as well as in the rest of Croatia. This paper is particularly focused on the development of the study of geography in Zadar, as well as the other geography studies at former academies of pedagogy, pedagogical colleges and schools for teacher training, economic, tourist, political, agronomical, military, cartographic and other higher-education institutions.
At the end of the 20th century the SE European region was surviving one of the most difficult periods of changing hegemony and dominance circumstances. The disintegration of the communist world and the collapse of former Yugoslavia, as part of the process, could be considered as the result of the new relations among big powers' hegemonic systems. The NATO spreads to the European east (Hungary, Czech Republic, Poland etc.), which has direct influence on SE Europe. After new countries (Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia) had been internationally recognised in 1992, and the loyal Slovenian and Croatian partnership with NATO in the Kosovo action in 1999 was proved, it is obvious that regional hegemony of the Serbia core region does not exist any more. Also Russian (former Soviet) attempts to play the role of the dominant leader in this region have been suppressed to a minimum. The author discusses European Union interests in this zone, and the way European countries include themselves in the process of pacifying and developing the region. After Slovenia joined the European Union in 2004, Bulgaria, Romania, and Croatia are expected to satisfy the conditions for entering EU in next 3 to five years. In the same time Serbia and Montenegro enters a new, more democratic phase of its development. ; Krajem 20. stoljeća prostor jugoistočne Europe preživljavao je jedno od najtežih razdoblja smjene regionalnih odnosa hegemonije i dominacije. Raspad komunističkog svijeta i kolaps bivše Jugoslavije, kao dio tog procesa, može se smatrati rezultatom novih odnosa među sustavima prevlasti velikih sila. NATO se širi prema europskom istoku (Mađarska, Češka, Poljska i dr.), što se razumljivo, odražava na izravne utjecaje u JI Europi. Nakon što su nove države bile međunarodno priznate 1992. (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Bivša Republika Makedonija), a Slovenija i Hrvatska iskazale lojalnost kao partneri NATO-a u akciji na Kosovu, jasno je da regionalna hegemonija srpskog središnjeg prostora više ne postoji. Ujedno, ruska (nekadašnja sovjetska) nastojanja da igraju ulogu vodećeg lidera u ovoj regiji, smanjena su na najmanju mjeru. Autor razmatra interese Europske Unije u ovoj zoni i način na koji se europske zemlje uključuju u proces pacificiranja i razvoja regije. Nakon što je Slovenija pristupila u Europsku uniju 2004., očekuje se da i Rumunjska, Bugarska i Hrvatska zadovolje uvjete ulaska u EU u sljedećih 3-5 godina. Istodobno Srbija i Crna Gora ulaze u novu, demokratskiju fazu razvoja.
Croatia, with an area of 56.538 km2 and 4,8 million inhabitants is one of 22 recently recognized European countries. It is considered to be one of the new European states, although it existed as an independent state in the early Middle Ages. Its territorial sovereignty has been again consolidated recently. It is the result of internationally recognized borders, the successful resistance of Croat people to the Serb aggressor as well as its political and institutional relations with the International community, Croatian emigration and Bosnian entity. The geographical site of Croatia is significant because it occupies a unique position in a contact area between Central Danubian basin and the Central Mediterranean. It is here that the narrowest and the lowest relief barrier between the Central Danubian basin and the Northern Adriatic is found, connecting Central and Eastern Europe to the Mediterranean. Situated between Western European countries Austria, Slovenia, Italy, and Eastern European countries Hungary, Yugoslavia and Bosnia and Herzegovina, Croatia plays an important geopolitical and traffic role in Europe. ; Hrvatska s površinom od 56.538 km2 i 4,8 milijuna stanovnika je jedna od 22 novopriznate Europske zemlje. Smatra se najčešće da je to nova europska zemlja premda je kao neovisna država postojala još u ranom srednjem vijeku. Njen teritorijalni suverenitet ponovno je nedavno utvrđen zahvaljujući međunarodno priznatim granicama, uspješnom otporu hrvatskog naroda srpskoj agresiji, političkim i institucionalnim odnosima s međunarodnom zajednicom, hrvatskom dijasporom i bosansko hercegovačkom državom. Geografski položaj Hrvatske je značajan jer obuhvaća jedinstvenu zonu dodira Srednjeg Podunavlja i Središnjeg Sredozemlja. Upravo ovdje je reljefna prepreka između srednjepodunavskog bazena i sjevernog Jadrana najuža i najniža, omogućujući povezivanje Srednje i Istočne Europe sa Sredozemljem. Smještena između Zapadnoeuropskih zemalja Austrije, Slovenije, Italije i istočnoeuropskih, Mađarske, Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, Hrvatska ima važnu geopolitičku i prometnu ulogu u Europi.
The paper takes into consideration the basis of the contemporary knowledge of the Croatian islands. The author has presented the essential features of geographical and geopolitical space and the characteristics of evaluating the insular position. The characteristics of traffic system, the relation between the continental state and insular autonomy, cultural and linguistic peculiarities, territorial sea and maritime borders, supply and help policy and environment problems have been pointed out. Special attention has been paid to geopolitical significance of these islands in the Adriatic. ; Članak razmatra osnovu suvremenih saznanja o hrvatskim otocima. Prikazane su bitne crte geografskog i geopolitičkog prostora te značajne procjene otočkog položaja. Posebno se razrađuju: obilježja prometnog sustava, odnos između kopnene države i otočne autonomije, kulturne i jezične osobitosti, te granice teritorijalnog mora i morske državne granice. Posvećena je pažnja politici opskrbe i pružanja pomoći kao i problemima okoliša. Posebno mjesto zauzima analiza geopolitičkog značaja ovih otoka u Jadranu.
